Psihodinamska psihoterapija ili psihoanalitički orijentisana psihoterapija je oblik “dubinske” psihologije, čiji je primarni fokus otkrivanje nesvesnog sadržaja psihe klijenta u nastojanju da se ublaži psihička napetost.
U davna vremena psihoterapija je vezivana samo za ljude koji pate od nekih psihičkih poremećaja. Danas se poimanje psihologa i psihijatara značajno promenilo. Tome je u velikoj meri doprineo sam način života.
Moderno doba prate brojni problemi – počev od egzistencijalnih, preko emotivnih, pa do konflikata na poslu. Ukoliko dodamo konstantni stres, pritisak okruženja, pa i uticaj društvenih mreža, ne čudi što sve veći broj ljudi pomoć traži u psihoterapiji. Ne samo da nam omogućava savladavanje svih izazova koje donosi svakodnevnica, već čuva naše mentalno zdravlje.
Psihodinamska psihoterapija je najstariji oblik savremene terapije
Principe psihodinamike uveo je Ernst Wilhelm von Brücke u publikaciji “Predavanja o fiziologiji” 1874. godine. Uzimajući u obzir termodinamiku, ovaj nemački lekar je sve žive organizme posmatrao kao energetske sisteme. S obzirom da je von Brücke bio mentor studentu prve godine medicine Sigmundu Freudu na Univerzitetu u Beču, čuveni psiholog je usvojio “dimaniku” fiziologije, koju je primenjivao kasnije u svojim radovima. Upravo se njegova konceptualizaciji ljudske psihe o postojanju nesvesnih psihičkih procesa i važnosti doživljaja u detinjstvu za razvoj ličnosti smatra osnovom psihodinamske psihoterapije.
Osim Freudove psihoanalize, važan uticaj imala je i psihologija objekatnih odnosa koju su razvili Melanija Klajn, VRD Fairbairm, D.V. Vinikot, i Hari Gantrip. Prema njoj čovek se oblikuje prema bliskim osobama iz svog života. Takođe, formiranju psihodinamske psihoterapije doprinela je i psihologija selfa koju je osnovao Dr Heinz Kohut.
Psihodinamska psihoterapija stavlja akcenat na trenutne životne probleme
Za razliku od klasične psihoanalize psihodinamska psihoterapija posmatra trenutno stanje, a manje prošle uslove.
Što znači da je fokusirana na konkretne ciljeve i rešavanje svesnih, ali i podsvesnih međuličnih i unutrašnjih psihičkih odnosa i sukoba. Istovremeno, njome se ne vrši uticaj na strukturu ličnosti. Pomoću razgovara osoba navodi da negativne navike i razmišljanja zameni novim, kvalitetnijim načinima funkcionisanja.
Depresija i anksioznost su najčešći problemi koje rešava psihodinamska psihoterapija. Uspešno se primenjuje i kod afektivnih poremećaja, autodestruktivnog ponašanja, poremećaja ličnosti, naročito narcističkog i graničnog.
Koje tehnike koristi psihodinamska psihoterapija?
Terapijski odnos predstavlja ključno sredstvo u psihodinamskoj psihoterapiji za razumevanje i prevazilaženje relacionih teškoća koje je klijent pretrpeo u životu. Pri tome se terapeuti služe analizom slobodnih asocijacija, tumačenju snova, transfer tehnikama, prepoznavanju otpora, radom kroz bolna sećanja i teška pitanja.
Psihodinamski pristup terapiji nije samo individualnog karaktera, već je osnova i porodičnog savetovanja. Budući da je njegov fokus na odnosima i razumevanju misli i osećanja, sa kojima su ljudi izbegavali suočavanje, tretman može da traje i nekoliko meseci, pa čak i duže od godinu dana.
Ukoliko vas “muči” neki problem koji ne možete sami da rešite, potražite pomoć u psiho centru MM. Za one koje nisu u mogućnosti lično da dođu, naš tim stoji na raspologanju i online savetovanjem, putem Skype-a i Vibera.